Zašto je usamljenost mladih problem i koja su rješenja

Jeste li znali da usamljenost može skratiti život kao 15 cigareta dnevno?
Usamljenost mladih

U ovom članku saznat ćete: 

  • Što je usamljenost, a što samoća? 

  • Koje su posljedice usamljenosti?

  • Je li usamljenost individualan ili društveni problem? 

  • Kako se boriti protiv usamljenosti? 

 

Vrijeme koje provodimo s prijateljima u samo 17 godina palo je za 20 sati mjesečno, pokazuju američke statistike za razdoblje od 2003. do 2020. godine. Pa se tako skoro polovica odraslih Amerikanaca osjeća usamljeno, s najvećim rezultatima zabilježenima među mladima. U Velikoj Britaniji, pak, raste broj kronično usamljenih - onih koji se osjećaju usamljeni često ili vrlo često.

Hrvat bi mogao reći da su spomenuta društva više individualistička od hrvatskoga pa da se to nas ne tiče, no izgleda da usamljenost nije zaobišla ni nas. Naime, u jednom od istraživanja usamljenosti u 13 europskih zemalja, Hrvatska se smjestila među pet zemalja koje bilježe najveće stope usamljenosti.

Prosječna osoba mogla bi reći da usamljenost pogađa samo starije osobe. No to također nije slučaj. Naime, usamljenost djece i mladih bila je relativno stabilna do 2012. godine, navodi se u jednom istraživanju koje je obuhvatilo 37 zemalja, a tada se počinje bilježiti njen rast. Zanimljivo je primijetiti je da je to također vrijeme širenja pametnih telefona.

Što je usamljenost, jesu li njene posljedice zaista tako negativne i zašto su je počeli nazivati pandemijom?

Za početak, treba napraviti razliku između pojmova usamljenosti i samoće odnosno bivanja samim.

 

Usamljenost i mladi

 

Što je samoća?

Samoća odnosno biti sam je stanje koje ne mora nužno biti negativno. Samoću možemo odabrati iz raznih razloga: kako bismo nešto stvarali, kako bismo se odmorili, kako bismo provjerili kako smo, što nas muči, a čime smo zadovoljni.

Suvremeno doba je prepuno podražaja, buke, informacija te će neki reći da se za samoću danas čak treba izboriti.

Što je usamljenost?

Usamljenost je stanje u kojem pojedinac ne uspijeva ostvariti dovoljnu ili zadovoljavajuću razinu kontakata s drugim ljudima, unatoč želji da ih ostvari. Iako se može istraživati njena objektivnija dimenzija tako što se ljude pita koliko su kontakata ostvarili na tjednoj ili mjesečnoj razini, kod usamljenosti je ipak značajniji subjektivni vid: koliko je osoba zadovoljna odnosima i interakcijama s drugima koje ima?

Usamljenost je praćena osjećajima praznine, snižene energije, tuge, beznađa, dok se kod mladih često prepoznaje u osjećaju nedovoljnog razumijevanja ili podrške, izoliranosti od vršnjaka, neshvaćanja roditelja i slično.

Koje su posljedice usamljenosti?

2023. godine Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je usamljenost globalnim zdravstvenim prioritetom. Njene posljedice objašnjavaju zašto. Ako se služimo podjelom na mentalno i fizičko zdravlje (iako sve više uviđamo kako su oni neodvojivi te međuovisni i koliko je zdravlju bitno pristupati cjelovito), posljedice na mentalno zdravlje su iduće:

  • problemi sa spavanjem,
  • anksioznost,
  • depresija,
  • negativan utjecaj na uspjeh u školi/na poslu,
  • povećava se mogućnost pojave rizičnih ponašanja.

Usamljenost i problemi s mentalnim zdravljem čine negativni začarani krug u kojem jedno drugo pojačavaju na način da problemi s mentalnim zdravljem pojedinca ponekad vode do usamljenosti, dok je usamljenost kao takva izvor brojnih negativnih posljedica po mentalno i fizičko zdravlje pojedinca.

Kada govorimo o tjelesnom zdravlju, posljedice usamljenosti su sljedeće:

  • djeluje negativno na kardiovaskularni, imunološki i neurološki sustav,
  • povećava mogućnost razvoja demencije,
  • povećava mogućnost razvoja infarkta i raka.

Usporedba koju ljudi pamte je da usamljenost može skratiti život kao 15 cigareta dnevno. Tom se slikom želi ukazati na to da je usamljenost rizičniji faktor od onečišćenja zraka, pretilosti ili nedostatka kretanja.

 

Zašto je usamljenost problem

 

Je li usamljenost individualan ili društveni problem?

Mnoge društvene probleme danas shvaćamo kao individualne probleme. Možda ponekad i priznajemo da je riječ o društvenom problemu, ali ipak često izostaje zajednički, društveni odgovor na njih. Smatra se da bi pojedinac trebao takve bitke izboriti sam. Ipak, važno je pokušavati dati odgovor na pitanje kako je porastao broj onih koji u suvremenom društvu ne uspijevaju ostvariti zadovoljavajuću razinu odnosa s drugima. Slijede neki od razloga koji se povezuju s usamljenošću.

Koji su uzroci usamljenosti?

  • Tehnološke promjene

Najjednostavnije rečeno, tehnologija je značajno preoblikovala način funkcioniranja suvremenog čovjeka. Za puno stvari danas, čovjeku ne treba drugi - to mjesto vješto i efikasno zauzima tehnologija. Hranu možemo naručiti preko tehnologije, a tehnologija nas može i zabavljati dok jedemo. Nakon napornog dana na poslu, na kojemu često radimo upravo na računalu, dođemo se odmoriti i opustiti uz dobar film ili seriju. Usput razmijenimo pokoju poruku s prijateljem preko društvenih mreža. Poljski sociolog Zygmunt Bauman upozoravao je kako virtualne zajednice, online svijet i surfanje mrežom ne može pojedincu omogućiti pripadanje, identitet i zajedništvo koje ostvaruje kroz odnose i susrete uživo.

  • Promjene u obiteljskoj strukturi

Društvene promjene zahvatile su i obiteljske odnose, stoga je prisutan porast jednoroditeljskih obitelji i razvoda brakova što je također jedan od razloga koji se povezuje sa usamljenošću.

  • Urbanizacija i njoj pripadajući stil života

Sve veći broj ljudi diljem svijeta živi u gradovima u kojima je život brz, dinamičan, prepun podražaja i zbivanja. Takav život zahtijeva veliku razinu organizacije i isplaniranog vremena te kvalitetnog rasporeda kako bi se efikasno iskoristilo vrijeme. Opisani društveni uvjeti često nameću specifičan stil života: život brzine, anonimnosti, ignoriranja mnogih podražaja kako bi se “sve stiglo”. Sve to značajno utječe na održavanje odnosa, a smanjuje i mogućnost spontanih i slučajnih susreta koji su čovjeku također važni.

  • Individualizacija

Kao jedna od društvenih promjena koja je oblikovala suvremeno zapadno društvo, često se spominje i individualizacija. Jednostavno objašnjeno, u tradicionalnom društvu pojedinac je bio uronjen u širu socijalnu mrežu unutar koje je obavljao mnoge zadatke: radio, družio se, objedovao, brinuo se za obitelj i slično. Kroz zajednicu je pojedinac dobivao odgovore na vječna pitanja: tko sam i koji je cilj moga života? U suvremeno doba, promijenile su se i vrijednosti, ali i struktura tj. način na koji je organiziran društveni život. Stoga pojedinac danas često radi sam, objeduje sam, opušta se i provodi slobodno vrijeme sam, eventualno uz prisutnost maloprije spomenute tehnologije.

 

Usamljenost mladih

 

Kako se boriti protiv usamljenosti?

Manfred Spitzer, autor knjige Usamljenost - neprepoznata bolest, već bi čitatelje ovoga članka pohvalio jer se upoznaju s problemom današnjice, bilo jer žele pomoći samima sebi, drugima ili kako bi bili osviješteni i društveno odgovorni. Bez želje da se banalizira problem usamljenosti savjetima poput: “odi s društvom”, “moraš se kretati među ljudima” i slično, i imajući na umu činjenicu da to stanje može biti zaista izazovno, u nastavku su neki savjeti s kojima se možemo osnažiti u borbi protiv toga problema.

Davati drugima i pomagati im

Davati drugima svoje vrijeme, pažnju, sjetiti se neke sitnice, uputiti drugome lijepu riječ ili ohrabrenje, provjeriti kako je nešto što mu je važno, sve su to detalji koji zapravo čine pravu razliku u životnome zadovoljstvu. Poznato je kako davanje i pomaganje usrećuje onoga koji daruje jer uvećava zadovoljstvo, radost i zajedništvo te smanjuje stres. Tako se grade odnosi i zajedništvo te su svi uključeni zadovoljniji. Ne mora biti riječ o nečemu velikome, već o sitnim postupcima u svakodnevici.

Provjeriti jesu li u ravnoteži svi dijelovi koji me čine čovjekom

Jesu li u ravnoteži tijelo, psiha, duh, društveni dio? Potrebno je imati na umu međuovisnost svih dijelova te se pitati kako zadovoljavamo temeljne ljudske potrebe za pripadanjem, kompetentnošću, slobodom i zabavom? Što bih mogao/la napraviti drugačije i bolje po tome pitanju?

Njegovati odnose uživo

Tehnologija ima brojnih prednosti i ne treba ju gledati samo u negativnom svjetlu. Ipak, treba podcrtati da je važno njegovati odnose uživo: komunicirati s drugima, uključiti se u neku zajednicu, društvo, župu, klub, aktivirati se u školi, na fakultetu, u udruzi, pomoći susjedi koju smo susreli na ulici…

Provoditi vrijeme u prirodi

Ta aktivnost smanjuje stres, strah, zadubljeno i bojažljivo razmišljanje te negativno raspoloženje što su stanja povezana s usamljenosti.

Susret sa samim sobom

Ako primijetimo da se usamljenost polako uvlači u naš život, možemo si postaviti iduća pitanja: Otkud ova usamljenost? Događa li se ona jer ne znam kako biti s drugima, jer mi je to teško ili jer se bojim biti s drugima? Postoji li u mom okruženju osoba od povjerenja kojoj bih mogao/la povjeriti probleme koje imam?

Potražiti pomoć je odlika snažnih, a ne slabih

Ako nijedan od gore navedenih savjeta ne pomaže ili jednostavno trebamo dodatnu podršku, ne trebamo se bojati potražiti pomoć psihologa, socijalnog pedagoga, psihoterapeuta i duhovnu podršku.

 

Literatura:
Tonković, Ž., Cepić, D. & Puzek, I. (2021). Loneliness and Social Networks in Europe: ISSP Data from 13 European Countries. Revija za sociologiju, 51(3), pp.381-407
Spitzer, M. (2018). Usamljenost. Neprepoznata bolest. Zagreb: Ljevak.
Campaing to end loneliness. Facts and statistics about loneliness. Dostupno na: https://www.campaigntoendloneliness.org/facts-and-statistics/
Donbavand, S. (2021). A Simmelian theory of structural loneliness. J Theory Soc Behav., 51, pp.72-86.
Bauman, Z. (2009). Identitet. Razgovori s Benedettom Vecchijem. Zagreb: Pelago.
Maglica, T. (2024). O zajednici iz pedagoško-psihološke perspektive. Izlaganje na susretu Nitko nije otok: zajednica kao odgovor na izazove mladih. Zagreb.
Mikecin, M. & Merlin, I. (2023). Ja i drugi – istraživanje stupnja usamljenosti učenika Škole za medicinske sestre Vinogradska. Nastavnička revija, 4(1), pp.79-96
U.S. Surgeon General, (2023.) Our Epidemic of Loneliness and Isolation: The U.S. Surgeon General’s Advisory on the Healing Effects of Social Connection and Community.

 

Paula Zujić

Paula Zujić diplomirala je sociologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Polaznica je doktorskog studija sociologije na istom sveučilištu i vanjska suradnica Odjela za sociologiju. U udruzi Točka radi kao koordinatorica projekta Evo me te na programu Živa vatra, prvom hrvatskom programu za pripremu za krizmu. Tijekom studija volontirala je u salezijanskom oratoriju Dominik Savio kao animatorica u radu s djecom i mladima. Kao kateheta sudjelovala je u pripremi krizmanika za krizmu što smatra najizazovnijim i najljepšim iskustvom.

Svidio ti se članak? Podijeli ga:

Pročitaj više

Pogledajte što smo sve radili i gdje smo sve bili

Družimo se na društvenim mrežama!

Košarica

NOVO: „Mladić i njegov Bog”