Već tri tisuće godina svijet govori o odnosu jednoga oca i njegovoga sina. Oca koji se nije vraćao i sina koji od svojega oca nije odustajao, koji ga je čekao i koji ga je tražio – Odiseja i Telemaha.
Njih dvojica – a pogotovo Telemah – polazišna su točka za promišljanje o očinstvu i sinovstvu danas u djelima Massima Recalcatija, talijanskoga psihoanalitičara i esejista.
Recalcati u svojim djelima često poseže za likovima iz grčke mitologije. Analizira njihov život u zalazi u osobine njihovih ličnosti kako bi u njima pronašao arhetipove za obiteljske i društvene obrasce kojima svjedočimo (i) danas. Posebnu pozornost pridaje dvojici mitologijskih sinova: Edipu i Telemahu.
Edip i njegovo doba
Poznatiji među njima zasigurno je Edip, čije je mitološko prokletstvo bilo polazišna točka za teorijsko oblikovanje Edipovog kompleksa. U freudijanskoj psihoanalizi Edipov kompleks odnosi se na podsvjesnu želju sina za majkom, u kojoj sin osjeća ljubomoru i neprijateljstvo prema ocu. Edipov kompleks izaziva u djetetu osjećaj krivnje, koji dijete potiče da se poistovjeti s roditeljem istoga spola i na taj način ostvari svoju potisnutu želju.
Edip je prokleti sin. On ne zna kako biti pravi nasljednik. Njime vladaju osjećaji mržnje prema ocu i nemoći pred vlastitom sudbinom, koji ga u potpunosti obuzimaju kada ubija svojega oca.
Promotrimo li Edip-sinove u svjetlu odnosa između suvremenih očeva i sinova, shvatit ćemo da su Edip-sinovi oni sinovi koji oca vide kao neprijatelja, koji mu se suprotstavljaju i koji jedva čekaju da ga zamijene. U takvom odnosu ljubav je zamijenjena ljubomorom i mržnjom.
Telemah i njegovo doba
Recalcati smatra da je suvremeno društvo nadišlo Edipovo doba i da se sada nalazimo u Telemahovom dobu.
U knjizi Telemahov kompleks, čiji će prijevod uskoro biti objavljen u izdanju Salesiane, pobliže razlaže tu tezu. Smatra da je upravo Telemah, vjerni Odisejev sin koji u očevom odsustvu brani svoju majku Penelopu od mnogih prosaca, sin koji zna kako biti pravi nasljednik. Za razliku od Edipa, Telemah se ne bori sa svojim ocem, već s njim stvara savezništvo.
Sinovima poput Telemaha, smatra Recalcati, trebaju snažni očevi od kojih će moći učiti kako da i sami budu očevi, od kojih će moći učiti kako da otkriju same sebe i svoju ulogu u svijetu.
Kako biti snažan otac?
Postoji pet stvari koje bi, prema Recalcatiju, svaki otac trebao slijediti kako bi bio snažan otac koji odgaja snažnog i samostalnog sina.
- Otac treba imati čvrste temelje. Očevi koji nemaju čvrste temelje nemaju ni autoritet.
- Otac treba poštovati svoju suprugu i slagati se s njom.
- Otac ne treba nalikovati svojoj djeci, oblačiti se poput djece, igrati se s djecom i razgovarati poput djece. To ne znači da otac ne treba svojoj djeci biti blizak, već da djeca moraju znati da je otac odrasla osoba. Ako razlika između generacija nestane, smatra Recalcati, u obitelji se stvara veliki gubitak.
- Otac treba biti prisutan. Njegova pažnja ne treba biti raspršena na tisuće drugih stvari.
- Otac treba pokazati da zna rješavati probleme. Tako stječe povjerenje djeteta.
Utjecaj Recalcatijeve misli o Telemahu
Iako ga hrvatska publike tek otkriva, Massimo Recalcati jedan je od najvećih psihoanalitičara današnjice. Njegova djela prevedena su na brojne svjetske jezike, a utjecaj njegove misli možemo vidjeti i kod drugih suvremenih autora.
U knjizi Telemah se nije prevario talijanski svećenik Luigi Maria Epicoco polazi upravo od Telemaha o kojem piše Recalcati. U njoj promišlja o odnosu sinova i očeva, djece i roditelja te o suvremenom odgoju polazeći od biblijskih tekstova.
Epicocovo čitanje odnosa između biblijskih očeva i sinova nudi putokaz do uspostavljanja zdravog odnosa između roditelja i djeteta utemeljenog na bezuvjetnoj i čistoj ljubavi. Baš onakvoj kakvu je osjećao Telemah prema svom ocu i njegov otac prema njemu.
