Znate li tko sve može postati svet?

Kako to da među brojnim ljudima koji su tijekom povijesti živjeli krjeposnim životom samo neke danas štujemo kao svete?

Piše: admin

03.09.2025.

Jeste li se ikada zapitali kako Katolička Crkva proglašava nekoga svetcem? Kako to da među brojnim ljudima koji su tijekom povijesti živjeli krjeposnim životom samo neke danas štujemo kao svete?

Sam postupak da netko službeno postane svetac prilično je dug, detaljan i strogo određen, a ovim tekstom pokušat ćemo ga pojednostavljeno objasniti.

Kratak povijesni pregled

U prvim stoljećima kršćanstva svetcem se postajalo spontano. Nakon nečije mučeničke smrti ili života okrunjena brojnim krjepostima, zajednica vjernika proglasila bi nekoga svetcem i počela se moliti toj osobi za zagovor. Bilo je to svojevrsno javno priznanje svetosti koje nije zahtijevalo detaljnije istraživanje o životu te osobe i čudima koja su nastala njegovim ili njezinim zagovorom. No kako su se s vremenom pučkom predajom počele pojavljivati legende i pretjerane priče o svetcima, Crkva je uvela formaliziran postupak.

Već u 10. stoljeću papa Ivan XV. prvi je put uredio postupak proglašavanja svetim, i taj postupak, uz kasnije nadogradnje, rabi se do danas. Danas u Katoličkoj crkvi službeno postoji više od 10 000 svetaca. Imena i životopisi nekih od njih izgubljeni su kroz povijest pa je pravi broj službeno priznatih svetaca još i veći.

Tko sve može biti svetac?

Svetci Katoličke crkve vrlo su raznolika skupina pa tako imamo:

mučenike poput sv. Stjepana Prvomučenika ili sv. Dujma, koji su podnijeli progonstvo i smrt jer su propovijedali kršćanstvo,
kraljeve i kraljice,
teologe i učene ljude poput sv. Augustina i sv. Tome Akvinskog, čije su misli oblikovale zapadnu kulturu,
obične, malene ljude poput sv. Franje Asiškog i sv. Male Terezije, koji su u jednostavnosti i poniznosti živjeli evanđelje,
dobrotvore i služitelje siromašnima, bolesnima i odbačenima, poput sv. Majke Terezije i sv. Vinka Paulskog
i mnoge druge.

Ta raznolikost pokazuje da svetost nije pridržana jednom načinu života. Postoje svetci roditelji, svetci učenici i studenti, svetci radnici i svetci redovnici – u svakoj životnoj situaciji moguće je postati svet.

FOTO: sv. Majka Terezija u molitvi

Kako Crkva proglašava nekoga svetim?

Kako bi netko službeno bio proglašen svetcem Katoličke Crkve, postoji put kojim prije toga treba proći.

Sluga Božji – nakon smrti nekoga tko je živio i umro na glasu svetosti ili je podnio mučeničku smrt, vjernici predlažu da se ispita život te osobe. Ako biskup to prihvati i pokrene kauzu, pokojnik postaje Sluga Božji.
Časni Sluga Božji – zatim Vatikan istražuje je li osoba koja je postala Slugom Božjim živjela svetim životom, ispunjenim ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Ako papa to potvrdi, kandidat postaje časni sluga Božji, Venerabilis.
Blaženik – kada se utvrdi da je nečijim zagovorom nastalo trenutno, trajno i neobjašnjivo čudo, osoba postaje blažena.
Svetac – kada se nakon beatifikacije potvrdi još barem jedno čudo nastalo zagovorom svetca, papa obavlja kanonizaciju, čime osoba postaje svetac cijele Crkve.

Postupak kanonizacije uključuje mnoge istrage, na mjesnoj razini i na razini Vatikana. U tom se postupku prikupljaju mnogobrojni dokazi i spisi prema pravilima koje izdaje Dikasterij za kauze svetaca. Kada se prikupe svi spisi, pregledava ih spomenuti Dikasterij, a u tome mu pomaže mnoštvo teologa i savjetnika te, u slučaju čudesnih ozdravljenja, i liječnika savjetnika. Njihovo se mišljenje predaje kardinalima i biskupima na prosudbu, a konačna mišljenja kardinala i biskupa predaju se papi, koji jedini može proglasiti javno štovanje slugu Božjih, odnosno blaženika i svetaca.

Taj proces podložan je i nekim iznimkama. Za mučenike se, primjerice, traži samo jedno čudo, a moguće je i da sam papa odluči izostaviti drugo čudo, kao što je papa Franjo učinio za svetog Ivana XXIII.

FOTO: papa Ivan Pavao II. i papa Ivan XXIII. koje je papa Franjo proglasio svetima 27. travnja 2014.

Svetost kao univerzalni poziv

Iako je postupak službene kanonizacije vrlo kompleksan, svetost nije nešto nedostižno. Crkva službenom kanonizacijom samo potvrđuje ono što Bog već čini: prima ljude u svoje kraljevstvo. Zato svetci nisu daleki, nedostižni ideali, već braća i sestre u vjeri koji nam pokazuju da se i u svakodnevnom životu može postati svet.

I upravo to svjedoče suvremeni primjeri poput Karla Acutisa, mladića koji je internetom širio ljubav prema euharistiji, ili Pier Giorgia Frassatija, studenta i planinara koji je živeći jednostavno zračio evanđeljem. Oni su podsjetnik da svetost nije pridržana za velike mislioce ili mučenike, već da smo na nju pozvani svi. A 7. rujna 2025. papa Lav XIV. obojicu će ih proglasiti svetima!