Ima nešto dirljivo u brakovima koji iza sebe broje desetke zajedničkih godina. Ponekad u šetnji susretnem stariji bračni par koji sjedi na klupi ili prolazi Jarunom, držeći se za ruke. Neizbježno je da mi tada glavom prođe misao: Što sve nosi jedan brak?
Znam u takvim trenutcima neko vrijeme provesti u razmišljanju o životnim situacijama koje su možda zajedno prošli, a evo ih nakon 40-50 godina, šeću zajedno rukom pod ruku. Kako je to rekao sveti Ivan Pavao II. – ljubav kroz vrijeme naziva se odanost. Iako iza sebe brojim tek dvije godine braka, iznova svaki dan otkrivam da je brak uistinu otajstvo.
No, kako to postići u današnjem svijetu? Kako se, kada nam se nude brza rješenja i kratkotrajni užitci, izboriti za vjernost i ljubav koja nadilazi sve nedaće? Kako ne podleći stalnim pritiscima i savjetima kako se život treba živjeti? Kako trebamo izgledati? Što trebamo misliti? Što je žena, a što je muškarac?
Pitanja su to koja su često znala prolaziti mojom glavom i kojima sam često bivala bombardirana. Otkrila sam da su sva ta pitanja imala isti uzrok – strah od pogrješke.
Što prethodi jednom braku? Mladić i djevojka koji, kako to piše u ženidbenom obredniku, svjesno i slobodno pristupaju sakramentu ženidbe.
Kako ispravno živjeti predbračnu čistoću?
Mi djevojke više smo u napasti maštati kako će naša veza izgledati. Znamo unaprijed, dok još možda i nemamo dečka isplanirati naše vjenčanje. Lista na Pinterestu često zna biti prepuna vjenčanih dekoracija, tipova vjenčanica, ideja za frizure i šminku. Što nam je sa srcem?
Duboko sam uvjerena da svaka osoba cijelim svojim bićem čezne biti voljena potpuno.
Duboko sam uvjerena i da je u srce svake djevojke utkana želja za čistoćom.
Kao tinejdžerica strahovala sam da u društvu neću biti prihvaćena ili voljena onakva kakva jesam, pa bih sebe prilagođavala ne bih li dobila zrno ljubavi koju sam tražila, ali nikad ju ondje nisam našla.
U toj silnoj potrazi za ljubavlju promijenio se način kako sam se odnosila sama prema sebi. Mogućnost da me netko voli onakvu kakva jesam činila mi se sve daljom i daljom.
A je li moguće uopće istinski voljeti druge, a sebe ne voljeti? Naravno da nije.
Ključ ispravnog življenja čistoće je biti svjestan svoje vrijednosti u Bogu.
Za život u čistoći treba biti hrabar
Čitajući knjigu Seks. Samo za hrabre koja je nedavno došla na police Salesiane, sjetila sam se sebe tinejdžerice, pomalo izgubljene, s kompasom u srcu koji je jasno govorio da želim živjeti čistoću, ali nedovoljno hrabre da do kraja živim taj ideal.
Nisam svojom odjećom tada poštivala sebe i čuvala se od pogleda koje nijedno srce djevojke ne zaslužuje. Nisam tada imala hrabrosti biti ona koja će i svoje prijateljice potaknuti da se borimo za svoju dušu.
Voljela bih da smo tada imali priliku pročitati ovu knjigu, ohrabriti se, učvrstiti, potaknuti i mladiće s kojima smo se družile da se ne boje čekati i biti strpljivi. Zahvalna sam Bogu što me preko mojih krivih motiva življenja čistoće (strah od pogreške, od roditelja, od mišljenja drugih), sačuvao od gubitka bisera nevinosti.
Bog je tako strpljivo odgajao moje srce, vraćao me na prvu ljubav iz koje sam stvorena i podsjetio da je on ta ljubav koju tražim. Svjesna tada svoje vrijednosti u Bogu znala sam da sebe želim dati potpuno samo svome budućem mužu, pod sakramentom braka.
Predbračna čistoća u vezi
Živjeti čistoću u vezi prije braka uopće nije bilo pitanje, već stvar koja se podrazumijevala. Odrekli smo se tjelesnih užitaka i to je bio naš ulog u brak, nismo se zato manje voljeli, naprotiv, ogolili smo svoje duše do kraja jedno pred drugim, a kad nas ni to nije prestrašilo nego dovelo do toga da ne možemo zamisliti ostatak života jedno bez drugoga, znali smo da će najveći dar koji jedno drugom možemo dati u braku biti upravo naše tijelo,naše cijelo biće, naša spolnost.
Kad neki par nema spolne odnose, njihova je uzajamna ljubav čišća, odvažnija. Spremni su pogledati se poštujući intimu i odabrati voljeti bezuvjetno, a ne voljeti »ako je onaj drugi dobar u krevetu«, ili voljeti »ako je suživot dobar«, ili voljeti »dok se stvari ne promijene ili dok ne nađem nekog boljeg«. Spremni su voljeti s tolikom snagom i uvjerenjem da ne moraju »isprobavati« da bi znali jesu li jedan za drugoga, da bi znali da je onaj drugi ključan dio slagalice njihova života i da ne žele graditi budućnost bez njega. Zato se klade na brak: biraju jedno drugo, bezuvjetno, zauvijek. Brak tako postaje dragocjen ulog u kojem dobivaju onog drugog na dar, i slušaju kako se zaklinje ostati uz njih bez obzira na sve, ulog u kojem se predaju svom partneru zauvijek, i biraju ga svakog dana do kraja života.
Jesús María Silva Castignani (Seks. Samo za hrabre)
Živjeti spolnost u braku najljepši je dar, podsjetnik svaki puta iznova na savez koji smo sklopili - ljubiti i poštovati, u sve dane do svršetka svijeta. Najveći užitak u spolnosti proizlazi iz osjećaja da me moj suprug bezuvjetno voli i bezrezervno mi se predaje.
Zato, dragi mladi, ne bojte se reći ne. Borite se za svoju čistoću, to je borba koja je vrijedna truda.
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i sljedeće članke: