Najčešće greške koje roditelji čine kad se djeca svađaju

Greške koje roditelji čine tijekom svađe

Svađe među djecom, osobito među braćom i sestrama, dio su svakodnevnog obiteljskog života. Unatoč tome što se radi o nečemu uobičajenom, mnogi roditelji osjećaju tjeskobu, zabrinutost i iscrpljenost kad se njihova djeca svađaju.

Naime, u društvu koje sve više naglašava važnost pozitivnog odgoja i emocionalne povezanosti, mnogi roditelji vjeruju da su svađe znak da nešto nije u redu. Zabrinuti su da bi česte svađe mogle ostaviti duboke psihološke posljedice, narušiti odnose ili da bi zbog toga oni mogli biti prozvani lošim roditeljima.

No to jednostavno nije točno. Svađe su potpuno prirodan i neizbježan dio odnosa među djecom. Upravo kroz sukobe djeca razvijaju društvene vještine, uče kako pregovarati, razumjeti tuđe stajalište i rješavati konflikte – ako im to dopustimo.

Nažalost, kada pokušavaju izbjeći dječju svađu, roditelji često nesvjesno ponavljaju brojne pogreške koje otežavaju situaciju. U nastavku ovog teksta navest ćemo najčešće greške koje roditelji čine kad se djeca svađaju i predstaviti metodu koja će svakom roditelju pomoći kako se treba postaviti kad dođe do svađe među djecom.

Greške koje roditelji čine kad se djeca svađaju

Uplitanje i traženje krivca

Najčešći nagon roditelja jest da interveniraju čim dječja svađa počne. Pokušavaju otkriti tko je „prvi počeo“, tko je „kriv“, tko je „u pravu“. Iako se to na prvu čini pravednim, takav pristup stvara dodatnu napetost i potiče nezdravo natjecanje za roditeljsku naklonost među djecom. Naime, dijete koje redovno dobiva etiketu krivca osjeća se poniženo i nepravedno okrivljeno, dok dijete koje redovito bude „žrtva“ može početi koristiti tu poziciju za manipulaciju.

Nuđenje ili nametanje rješenja

Roditelji često žele brzo okončati sukob pa sami predlažu rješenja. Tako će se često čuti prijedlozi poput „Igrajte se pola-pola“, „Sad je njezin red“, „Daj mu tu igračku pa će on tebi dati drugu“, i tako dalje. No uz roditeljsko uplitanje, djeca ne uče pregovarati ni izražavati svoje želje, što znači da nemaju ni priliku razviti vlastite strategije za rješavanje sukoba.

Prekomjerno objašnjavanje i moraliziranje

„Ali moraš razumjeti svog brata…“, „Nije u redu to što si rekao…“, „Zamisli da netko to tebi napravi…“ – ovaj pristup, u kojem roditelj objašnjava djetetu zašto je pogriješilo i želi utjecati na njegove osjećaje, proizlazi iz dobre namjere, no djeca u afektu ne mogu shvatiti složena moralna ili emocionalna objašnjenja. Puno je bolje pustiti dijete da samo dođe do zaključka da neki njegov postupak prema bratu ili sestri nije bio u redu.

Vikanje i kazne

Kada svađa među djecom preraste prag roditeljskog strpljenja, nerijetko dolazi do vikanja i kazni. Ako ste skloni tomu da prekidate dječju svađu time što djecu pošaljete „u kut“ ili u vlastitu sobu kako bi se smirili, razmislite o tome je li to konstruktivno i hoćete li time postići željeni trenutak introspekcije kod djeteta.

Puno je veća vjerojatnost da će se kod djeteta javiti još veći osjećaj netrpeljivosti prema bratu i sestri te će upravo njih kriviti za to što su završili u kazni. Kazne prekidaju sukob, ali ne rješavaju uzrok.

 

Svađa među djecom

 

Emocionalno ucjenjivanje

„Tužna sam kad se vi ovako ponašate“, „Što će susjedi reći? Čuje vas cijela ulica!“, „Razočarali ste me“… Iako može biti korisno da roditelj pokazuje pred djecom vlastite osjećaje, ovakve poruke sugeriraju da djeca upravljaju emocijama roditelja, a to stvara osjećaj krivnje kod djece. Djeca se prestaju svađati ne zato što su nešto naučila i jer su riješila sukob, nego da bi spasila roditelja od patnje.

Fizičko razdvajanje djece

Roditelji često pokušavaju spriječiti sukobe fizičkim odvajanjem djece pa pošalju svakog u svoju sobu ili im zabrane da se zajedno igraju. Djecu to privremeno razdvaja, ali im ne daje alate za rješavanje svađe. Takvo razdvajanje im poručuje: ne znate biti zajedno, pa ćemo vas razdvojiti, a ne: vjerujem da možete to sami riješiti.

Idealizacija savršenog odnosa između braće i sestara

„Vi ste braća/sestre, morate se voljeti“, „Kako mu to možeš reći, on je tvoj brat!“. To su česte roditeljske fraze koje zanemaruju stvarne probleme. One kod djece stvaraju osjećaj krivnje te dijete time usvaja kako mu nije dopušteno izraziti ljutnju, razočaranje ili frustraciju. Ne postoje savršene obitelji i nema potrebe da se djeca osjećaju loše jer ne ispunjavaju neki ideal.

 

Djeca koja se svađaju

 

Rješenje: metoda dobrog svađanja

Pedagog Daniele Novara, koji je svoj rad posvetio istraživanju sukoba i svađa među djecom, predlaže novu paradigmu: umjesto da im to branimo, naučimo djecu kako se svađati. Sukobi nisu opasnost, već prilika za rast. Roditelji trebaju naučiti obuzdati svoje nagonske reakcije i dopustiti djeci da samostalno razriješe sukob.

Metoda dobrog svađanja ima četiri koraka:

  • Dva koraka unatrag:

Ne tražite krivca – ne istražujte tko je počeo ni tko je u pravu.

Ne nudite rješenje – ne pokušavajte „posredovati“ ili „pametno zaključiti“.

  • Dva koraka naprijed:

Pomognite djeci da razgovaraju – neka svako dijete ispriča svoje viđenje.

Potaknite dogovor – vjerujte da mogu sami naći rješenje. Pitanje „Što biste mogli napraviti da to riješite?“ ima veću snagu nego prijetnja kaznom.

Kako roditelji mogu pomoći tijekom dječje svađe, a da se ne upliću?

  • Ostanite emocionalno neutralni – ni smirenost ni panika ne pomažu. Pokažite da vjerujete u njihovu sposobnost da riješe sukob.
  • Pratite je li sukob fizički opasan – ako nije, promatrajte bez uplitanja.
  • Primijenite pravilo promatrača – sjednite sa strane, slušajte, ali ne komentirajte.

Svađe među djecom nisu pokazatelj roditeljskog neuspjeha – one su sastavni, zdravi dio emocionalnog sazrijevanja. Djeca kroz sukobe uče ključne životne vještine: kako pregovarati, kako se izraziti, kako razumjeti druge i kako se ponovno povezati nakon razilaženja.

Najveći dar koji roditelj može dati djeci nije to da ih stalno štiti od nesuglasica, već da ih nauči kako te nesuglasice pretvoriti u priliku za rast. Kad roditelji odustanu od traženja krivaca, nametanja rješenja i uloge sudca – i umjesto toga djeci omoguće da sami pronađu rješenje – tada svađe postaju manje učestale, ali i manje iscrpljujuće. Odnosi unutar obitelji tada postaju čvršći i iskreniji.

Ako želite saznati više o ovoj temi i naučiti kako primijeniti metodu dobrog svađanja u vlastitoj obitelji, preporučujemo da pročitate knjigu Svađa je dobra za djecu pedagoga Danielea Novare. Knjiga nudi konkretne savjete, stvarne primjere iz obiteljskog i školskog života te donosi osvježavajuću poruku: djeca ne trebaju mir po svaku cijenu – trebaju priliku da emocionalnu sazriju.

roditeljske greške

Svidio ti se članak? Podijeli ga:

Pročitaj više

Pogledajte što smo sve radili i gdje smo sve bili

biblioteka duga

ISTINA O LJUBAVI: Nova biblioteka Duga

Bilo da ste roditelj koji se pita kako razgovarati s djecom o ovim temama, odgojitelj koji traži alate za rad s mladima, svećenik koji pastoralno djeluje u zajednici ili mlada osoba koja se suočava s pitanjima o vlastitom identitetu – ova je biblioteka za vas.