Dok sam razmišljala o čemu pisati za Majčin dan usnula sam čudan san. Bila sam u automobilu punom ljudi. Ti su me ljudi krivo procjenjivali. Naglas su govorili stvari o meni za koje su mislili da je istina, no sve je to bilo suprotno mojoj osobnosti. Dok su govorili, oči su mi se napunile suzama, ali se nisam imala potrebu opravdavati. Gledala sam u daljinu i sve skupljala u sebi i svom srcu. Duša i srce bili su mi teški.
U jednom trenutku primijetila sam svoju majku kako sjedi kraj mene. Ona je izgovorila tri rečenice koje su me u potpunosti opisale. Proniknula je u moje dubine, izrekla je što je u mom srcu bolje nego što bi ijedna moja riječ to uspjela. Izrazila je dubinu koja se u meni skrivala. Suze u mojim očima s početka sna postale su suze ganuća. Bila sam ispunjena zahvalnošću i ljubavlju i tek tad nisam imala potrebu govoriti.
To je majka – ona koja poznaje dubinu tvoga srca bez ijedne tvoje riječi. Ona koja je razumjela tvoj plač kad si bila beba i po vrsti plača znala što ti treba. Razumjela je tvoje gugutanje dok su se svi ostali čudili kako je čula baš tu riječ. Malo kasnije, razumjela je pubertetske ispade ljutnje i govor koji baš i nije bio pun ljubavi. Zatim je razumjela tvoj moderni svijet, iako si i sama katkada mislila da ti njezini savjeti tu ne mogu pomoći. Često si mislila da neće razumjeti sve što ti život stavlja na put, a ona je svaki put razumjela. To je majka. To je majčinsko srce.
Želim vam opisati kako vidim svoju majku. Vi je i ne trebate upoznati, iako biste je sigurno zavoljeli. Zamislite svoju majku koja je, vjerujem, drugačija od moje majke. Ako se ne sjećate svoje majke, zamislite onu osobu koja vam je poput majke. Dopunjavajte ovaj tekst mislima o njoj, pišite u svome srcu. Ja ću vam samo pomoći da maštate jer vjerujem da ćete u mojoj majci prepoznati djelić svoje.
Kad sam razmišljala o svojoj majci mašta me je odvela u dječji stav srca. Iako više ne živim s njom, vratila sam se u razdoblje osnovne škole. Zamislila sam da mi je zadatak opisati svoju majku u školskom sastavu. Da danas pišem sastav o njoj ovako bih krenula…
U autu sam s meni nepoznatim ljudima. Osjećam dodir ruke na svom licu i blagi glas majke koji me doziva. Otkud ona? Tako sam sretna da je čujem ovako daleko od doma. Gledam ljude oko sebe i opet čujem lako prepoznatljivi glas svoje majke. Ruka na licu još je stvarnija. Odjednom se budim i shvaćam da je to bio san. Majka je došla u sobu i probudila me kako bih se spremila za školu. Dok je spremala doručak promatrala sam je – kao da je svu svoju ljubav utkala u pripremanje mog doručka.
Čak je i mlijeko napravila, s kakaom, baš meni najdraže. Pitam se: Kako samo pamti toliko stvari i sve te detalje?
Zna koja mi je najdraža odjevna kombinacija. Znala je i koju frizuru najviše volim i nju mi pravila sve dok nisam počela sama. Uvijek zna hoće li padati kiša i kad će mi zatrebati jakna. Zna i kad je svima rođendan. Svaki dan dočekala bi me na pragu znajući da sam baš taj dan do tad u školi.
Pomislim: Ta mama stvarno puno toga zna. Brižna moja mama.
Neki bi rekli da moja mama ima smeđu kosu i smeđe oči, no, ja to ne bih rekla. Moja mama ima brižne oči ispunjene ljubavlju. Ima pogled koji prodire u moju dušu i poznaje ju. Njena smeđa kosa pretrpjela je tolika moja čupanja, ali je i dalje lijepa, valovita s posebnim mirisom. Ljudi bi rekli da ima 50 godina – i to je istina. U tih 50 godina pokazala se velikim borcem. Požrtvovno je trpjela sve nedaće. Te godine bile su ispunjene radošću, tugom, katkada strahom, često nadom… Nije prošao ni dan svih tih godina, a da ona nije pomislila na mene i zagrlila me u svom srcu.
Ljudi bi rekli da je moja majka mala – tek 160 cm. No, ne zanima me što bi oni rekli. Moja majka je najveća osoba na svijetu – najljubaznija, najbrižnija, najodvažnija, najhrabrija. I njeno lice su već prekrile bore, ali njegova ljepota je i dalje tu. To je lice iz kojeg isijava ljubav prema meni. Katkada na njemu primijetim ljutnju, brigu, tugu, ali mi je i tad lijepo jer je to lice moje majke.
Ljudi bi rekli da je moja majka domaćica. Ja se ni tada ne bih složila s njima. Moja majka je puno toga. Pokazala se vrsnom liječnicom svaki put kad je temperatura kucala na vrata. Bila je izvrsna učiteljica svaki put kad je zadaća bila nejasna. Po okusu njezinih jela tvrdim da je odlična kuharica. Dok gledam povrće u našem vrtu koje raste, znam da je i izvrsna poljoprivrednica. Čak je i dobra pronalazačica. Svaki put kada ne bih mogla pronaći majicu ili čarape, ona bi ih odmah pronašla.
Što li je sve moja majka da samo znaju svi ti ljudi. Bila je pjevačica dok me uspavljivala najljepšim uspavankama. Bila je pisac dok je oblikovala priče za laku noć. Bila je kostimograf za svaku moju školsku predstavu.
Odjednom čujem glas majke koji me doziva. Vidim pripravljen doručak na stolu i mlijeko, baš onakvo kakvo volim. Pita me o čemu sam razmišljala, a ja ju šuteći zagrlim i prošapćem hvala.
To je sastav koji bih napisala kao dijete u osnovnoj školi, koji pišem sad i koji bih napisala u svako doba svoga života.
Zahvala za Majčin dan
Zahvalite danas svojim majkama. Nazovite ih, razgovarajte s njima. Posjetite ih. Pomolite se Bogu za njih.
Majko, od svih stvari za koje sam ti zahvalna, najviše ti hvala na tome što si mi pokazala kako biti majka.
Sve majke ovoga svijeta, hvala vam što ste rekle da tom uzvišenom pozivu. Neka Bog blagoslovi svaku vašu žrtvu.
Marijo, majko svih nas, hvala ti što ti je srce uvijek prislonjeno na naša srca. Hvala ti na moćnom zagovoru i svakoj uslišanoj molitvi.
Marijin mjesec u Salesiani: Pogledajte što vas očekuje tijekom svibnja
Nova izdanja, popusti na knjige, pokloni, odgojni sadržaji, novi projekti… Sve to očekuje vas u svibnju.
