Sažetak

Lav Nikolajević Tolstoj svojedobno je rekao da su sve sretne obitelji sretne na isti način, a da je svaka nesretna obitelj nesretna na svoj način. Ne slažem se s time. Vjerujem da i sreća ima svoju osobnost. Nije svaka sreća jednako tiha, niti jednako radosna; nije svaka sreća stvorena od istih gesta, riječi i pogleda. Svaka je obitelj, u svojoj posebnosti i jedinstvenosti, pozvana oblikovati prepoznatljivo lice vlastite sreće — tiho, nenametljivo, ali stvarno i snažno.

Svatko od nas nosi odgovornost, ali i čast, da u okrilju svoje obitelji njeguje tu osobnost sreće: sreće koja ne nastaje slučajno, nego raste iz svakodnevice, iz prihvaćanja, strpljenja i zajedništva. To je osobnost vlastite sreće — sreće koja nije savršena, ali jest vjerna, nježna i ustrajna. I to je osobnost sreće onih koji su nam povjereni: djece, supružnika, roditelja, svih s kojima dijelimo dom i život.

Upravo o toj svakodnevnoj, stvarnoj, duhovnoj dimenziji obiteljskoga života progovara ova knjiga. Ne nudi recepte, nego svjedočanstvo. Ne traži savršenstvo, nego poziva na blizinu. Obiteljski život Stjepana Licea nježno nas podsjeća da je dom mjesto gdje se, u svim svojim nijansama, rađa i prepoznaje osobnost sreće.