Izjava o upotrebi alata generativne umjetne inteligencije u Salesiani

U svojoj biti svaka je knjiga čin odabira. Od beskonačno mnogo misli koje je moguće izreći na beskonačno mnogo načina, objaviti knjigu znači izreći odabranu misao na odabrani način odabranim glasom. Objaviti knjigu znači i odabrati joj čitatelja jer o odabranom naslovu, naslovnici i ostalim dijelovima knjige ovisi do kojega će čitatelja ona doći. Zbog toga baviti se nakladništvom ne znači baviti se posredovanjem između autora i tiskare. Baviti se nakladništvom znači usmjeravati, oblikovati i, na koncu, oživljavati misli i ideje vrijedne zapisivanja, vrijedne ulaska u svijet.

Pisati, prevoditi, uređivati i lektorirati knjige također znači odabirati. Od odabira obične riječi koja na najbolji način prenosi značenje koje smo zamislili do odabira cijeloga uredničkog koncepta knjige svaki je izbor spoj jedinstvenoga ljudskog rada, kreativnosti i iskustva.

U dobroj knjizi nijedna riječ nije suvišna, koncept knjige je jasan, a čitatelj se nikada ne mora pitati zašto je nešto izrečeno na određeni način. Može samo neometano čitati i upijati ideje – kao u razgovoru s dobrim prijateljem s kojim se savršeno razumije.

A iza svakog od tih odabira stoji čovjek. Baviti se nakladništvom, dakle, znači baviti se razumijevanjem načina na koji čovjek razmišlja.

Zbog toga mi u Salesiani odlučujemo staviti čovjeka i njegovo razmišljanje u središte svojega rada i ne koristiti se generativnim alatima umjetne inteligencije u:

• pisanju i lektoriranju knjiga
• prijevodu knjiga
• izradi naslovnica
• procjeni kvalitete pristiglih nam rukopisa

Sve češće primjećujemo da se, pritisnuti željom da se rad što više optimizira (Magnifica Humanitas, 172), nakladnici okreću upotrebi alata generativne umjetne inteligencije. Ako mi nakladnici, čiji je posao posredovati između ljudske misli i napisane riječi, ne čuvamo ljudski izričaj, tko će ga čuvati?

Sve češće primjećujemo i da se autori, možda u nedostatku spisateljskog samopouzdanja, okreću umjetnoj inteligenciji koja za njih piše priče, romane, pjesme. Takvi tekstovi onomu tko ih površno pogleda mogu izgledati dobro, ali kada ih se čita, opaža se duboka ispraznost. Alati generativnog UI-ja, zahvaljujući mnoštvu ljudi koji na njima nevidljivo rade (Magnifica Humanitas, 173), mogu samo predvidjeti kako bi tekst o nekoj temi mogao izgledati. Ako pisati znači prevoditi ljudsku misao u sustav riječi, generativna umjetna inteligencija to ne može činiti. Na kraju, proces pisanja prisiljava nas da zastanemo nad svojim mislima, da ih usmjerimo, oblikujemo, pročistimo, da provedemo vrijeme u toliko potrebnoj nam tišini. U tom prostoru tišine koji nastaje između misli i pretakanja te misli na papir pojavljuje se Bog.

Zato potičemo i nakladnike i autore da u središte stave ljudski rad.

Ljudski rad može biti neučinkovit, neoptimiziran, nesavršen i ekonomski neisplativ, ali ne i isprazan, ne i bezdušan, ne i generičan. Ako želimo sačuvati dostojanstvo ljudske osobe, ne smijemo se voditi učinkovitošću i isplativošću kao jedinim mjerilima za obavljanje djelatnosti (Magnifica Humanitas, 150). Rad nije isključivo ekonomska veličina; rad obogaćuje dostojanstvo čovjekova života.

Knjige koje Salesiana objavljuje često su namijenjene mladim čitateljima. To nam daje posebnu odgovornost. Kada ih se ne prati zrelim pedagoškim i psihološkim promišljanjem te odgovornom regulacijom, različite tehnologije mogu ugroziti razvoj temeljnih sposobnosti nužnih za razvoj čovjeka - kreativnosti, analitičnosti, istraživanja, kritičkog razmišljanja i traganja za istinom (Magnifica Humanitas, 146). Upravo su te sposobnosti ono što knjiga, u svojoj tradiciji, hrani i razvija. Ali samo ako je i sama knjiga plod autentičnoga promišljanja i truda da se dohvati istina. Knjiga koja to nije ne može u čitatelju probuditi ljubav prema trudu, promišljanju, strpljivom radu i učenju. Čitatelju ne možemo dati ono što nismo i sami uložili.

Tehnološki napredak ne može se zaustaviti niti se mi u Salesiani protiv njega nastojimo boriti. Znamo da generativni alati UI-ja imaju opravdan potencijal u nekim vrstama djelatnosti i pozdravljamo njihovu svrhovitu upotrebu. No svjesni smo, zajedno s papom Lavom XIV., da odluka o tome gdje ih i kako upotrijebiti nije tehnička, nego etička, odgojna i duhovna.

U Salesiani, u skladu sa svojim odgojnim poslanjem i tradicijom, zato biramo čovjeka - njegov trud, njegovu misao, njegov rad.

Odgajamo djelima, ljudskim djelima.